Ekskluzivno: Intervju sa Aminom Kamerić o NCAA, reprezentaciji i najvećem snu

Amina Kamerić je mlada bosanskohercegovačko košarkašica i bek UMass Lowell River Hawks tima u NCAA ligi. Rođena 31. avgusta 2003. godine, košarkom se aktivno bavi od djetinjstva, a već je nosila i dres omladinskih selekcija Bosne i Hercegovine. U dresu UMass-a prošle sezone upisala je 25 nastupa, od čega 16 u startnoj postavi, ističući se energijom, sjajnom igrom u odbrani i timskom igrom. Van terena, Amina je poznata po interesovanju za programiranje, umjetnost i kreativne hobije.

Sa Aminom smo razgovarali o njenom djetinjstvu, odrastanju, početcima bavljenja košarkom, njenom bratu i porodici, te ostalim zanimljivostima sa kojima se susretala kroz svoju dosadašnju karijeru.

1. Možete li nam ispričati nešto o svom djetinjstvu? Kakve uspomene nosite iz tog perioda?

Amina: Odrasla sam nedaleko od Seattle, Washington, prije nego što se moja porodica kasnije preselila u Berlin, Njemačka. Moje djetinjstvo je bilo veoma aktivno i orijentisano na porodicu. Jedna od mojih najdražih uspomena su jednostavni trenuci – odlazak u park sa porodicom da se igramo, šutiramo loptu ili jednostavno budemo napolju zajedno. Sportovi nisu bili samo aktivnost za nas, već način života. Svaki bratov trening sam sjedila sa strane, crtala ili ga gledala kako igra, driblala ili bi pokusavala ubacit loptu u koš, ne shvatajući tada koliko će ti trenuci utjecati na mene. Jednog dana bratov trener mi je rekao da ako do sljedećeg treninga uspijem “spider-driblati” 15 puta, imat će iznenađenje za mene. Sljedeći trening sam to odlično uradila i trener mi je tada dao prvi par košarkaških patika – D Rose. Moje prve kosarkaske patike sa 7 godina.

2. Kako ste uopšte ušli u svijet sporta? Možete li nam reći više o svojim počecima u košarci i trenutku kada ste odlučili da će to biti vaš profesionalni put?

Amina: Košarku sam počela igrati zbog svog starijeg brata, Abdulaha. On je bio moj najveći uzor tokom odrastanja. Mi smo kao porodica uvjek zajedno bili pa i na njegovim treninzima, jer je i on počeo rano da trenira. Ako je imao utakmicu, ja sam bila dijete koje istrči na teren na poluvremenu samo da ubacim nekoliko šuteva. U početku je košarka za mene bila samo kopiranje njega, ali kako sam rasla, počela sam bolje razumjeti igru i sve više je voljeti. U Sjedinjenim Američkim Državama igrala sam za školu i za AAU timove — i tu sam zapravo osjetila koliko mi košarka znači. Kasnije, kada smo se preselili u Njemačku, shvatila sam da je to zaista moj put. Putovala sam skoro sat i po na trening i isto toliko nazad, poslije škole. Nikada se nisam žalila — postalo je rutina, disciplina, strast. Tada sam shvatila da košarka više nije samo hobi, već nešto za šta sam spremna mnogo da žrtvujem

3. Koji su bili najveći izazovi s kojima ste se susretali na početku svoje karijere?

Amina: Jedan od najvećih izazova ranije u karijeri bio je preseljenje u Njemačku sa 13 godina. Sve je bilo novo – okolina, jezik, školski sistem, pa čak i stil košarke. Prilagoditi se tome u toj dobi nije bilo lako, ali me je natjeralo da se borim i ojačam. Naučila sam kako da se prilagodim na nove stvari, strpljenje i otpornost, što mi je kasnije bilo ključno u sportu. To putovanje me odvelo do igranja u mlađim kategorijama i profesionalno za Albu Berlin, što će uvijek biti posebna uspomena za našu porodicu, jer smo i brat i ja igrali za prvi tim kluba. Naravno, suočavala sam se i sa uobičajenim izazovima povrede i neuspjesi, ali oni vas uče disciplini, mentalnoj snazi i kako prevazilaziti poteškoće, a da ne izgubite ljubav prema košarci.

4. Kako ocjenjujete svoj dosadašnji put u karijeri? Postoji li nešto na što ste posebno ponosni?

Amina: Kao sportisti, često želimo uvijek više, više napretka, više uspjeha, više perfekcije. Često smo sami sebi najstrožiji kritičari. Ali kada napravim korak unazad i pogledam svoj put u cjelini, mogu iskreno reći da sam ponosna na sebe. Imala sam priliku igrati profesionalnu košarku u inostranstvu u vrlo mladoj dobi, a također sam zahvaljujući sportskim stipendijama u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje ći uspjeti završiti i osnovne i master studije, na čemu sam izuzetno zahvalna. Mnogo trenutaka u mojoj karijeri je posebno značajno: osvajanje njemačkih prvenstava sa Alba Berlin, i Tusli a posebno igranje za nacionalni tim Bosne i Hercegovine na U16 Europskom prvenstvu, što mi je bio ogroman ponos. Nažalost, igranje za U18 tim nije se dogodilo zbog pandemije korone. Sada igram na Division I nivou u SAD-u dok istovremeno zavrsavam Master studije. Svaka faza zahtijevala je drugačiju verziju mene i oblikovala me u osobu i sportistu kakva sam danas. Naravno, bilo je i utakmica gdje bih drugačije pristupila. Ali sve to je dio rasta. Svaka pobjeda, svaki poraz i svaki izazov oblikovali su me kako na terenu, tako i van njega. Bez tih iskustava i dobrih i teških, ne bih bila sportista i osoba koja sam danas.

5. Zašto ste se odlučili za nastavak karijere u Americi i kako je izgledao taj proces prilagođavanja na potpuno novu sredinu?

Amina: Na moju odluku da nastavim karijeru u Sjedinjenim Američkim Državama utjecali su i porodica i košarka. Moja sestra je tada upravo završila srednju školu u Njemačkoj, te prilika da budemo u istom okruženju i rastemo zajedno bila je nešto što nisam htjela propustiti. Osjećala sam da je to pravi trenutak za novu životnu fazu. Prilagodba je ponekad bila izazovna. Stil američke košarke znatno se razlikuje od evropske košarke. Fizičniji je brži i više se bazira na tranziciji. Ipak, jer sam ranije igrala u SAD-u, ništa nije bilo potpuno nepoznato. Na UMass Lowell imali smo stručan trenerski tim koji je znao kako spojiti različite pozadine i stilove igre. Pomoću njih smo isticali svoje prednosti dok smo se prilagođavali zahtjevima Division I košarke, što je čitav proces prilagodbe učinilo mnogo lakšim.

6. Kako se prilagođavate novom timu i sistemu rada? Šta vam se najviše dopada u trenutnom klubu?

Amina: Pošto sam ranije igrala u SAD-u, već sam imala predstavu o tempu, fizičkim zahtjevima i očekivanjima. Dolazak u novi tim nije bio zastrašujuć, više je bio izazov za koji sam bila spremna. Za mene, prilagodba novom timu uvijek zavisi od otvorenog uma i povjerenja u vlastiti proces i proces tima. Hemija se ne može forsirati, ona se gradi kroz rad, komunikaciju i dosljednost. Svaki dan dolaziti s disciplinom, biti otvorena za savjete trenera i davati 100% truda ključ je uspješne integracije u sistem. Ono što najviše cijenim u svom trenutnom programu je kultura okruženja, te poticanje na takmičenje, ali istovremeno podržavaju te i kao osobu, ne samo kao sportistu. A nešto što mi je ove godine posebno važno jeste to što igram zajedno sa svojom sestrom, Eminom Kamerić. To je jako rijetko u američkoj univerzitetskoj košarci i obje smo ponosne na to. Također igram i sa još jednom igračicom bosanskih korijena, Adnom Halilbašić, što čini cijelo iskustvo još posebnijim i daje dodatnu težinu predstavljanju naše zemlje.

7. Da li postoji nešto za čim žalite u svojoj dosadašnjoj karijeri — odluka ili trenutak koji biste možda promijenili da imate priliku?

Amina: Što se tiče žaljenja, trudim se da se ne zadržavam previše na pojedinim trenucima. Naučila sam da se sve dobro ili loše dešava s razlogom i da jedino možemo kontrolisati kako ćemo reagovati. Da mogu vratiti vrijeme, možda bih neke stvari učinila ranije, iskoristila određene prilike ili bila samouvjerenija u ranim fazama karijere. Ali u cjelini, vjerujem da je svako iskustvo imalo svoju svrhu. Iz izazova sam naučila kako da budem otpornija, a iz uspjeha zahvalnost, i sve zajedno oblikovalo je put na kojem sam danas.

8. Da li svog brata vidite kao uzora i dodatnu motivaciju u sportu?

Amina: Naravno. Moj brat je oduvijek bio jedan od mojih najvećih uzora i moj omiljeni košarkaš za gledanje. Posmatranje njegove radne etike i strasti naučilo me je da je sve moguće uz disciplinu i ljubav prema igri. I iskreno, moja cijela porodica me motivira. Bez njih, ovo putovanje ne bi imalo isto značenje.

9. Kako se nosite s pritiskom, očekivanjima i izazovima koje donosi profesionalna košarka?

Amina: Trudim se ostati pri zemlji i fokusirati se na ono što mogu kontrolirati. Pritisak će uvijek biti dio sporta, ali naučila sam da ga prihvatim umjesto da ga se bojim. Vjerujem u svoju pripremu, ostajem smirena i podsjećam se zašto sam počela. I iznad svega, vjerujem u Božiji plan. Svaki pad, svaka povreda, svaka žrtva oblikovali su osobu koja sam danas.

10. 2019. godine nastupali ste za reprezentaciju BiH na Evropskom prvenstvu. Koje uspomene i utiske nosite sa tog takmičenja?

Amina: Igrati za Bosnu i Hercegovinu na Evropskom prvenstvu je nesto sto nikada necu zaboraviti. Bila sam mlada, ali nositi taj dres učinilo me mnogo ponosom. Stekla sam iskustva, samopouzdanje i prijateljstva koja i danas traju. Bio je to prelijep period moje karijere.

11. Da li sanjate o tome da jednog dana zaigrate i za seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine?

Amina: Da, apsolutno. Predstavljati Bosnu i Hercegovinu na seniorskom nivou bila bi velika čast.

12. Koje su vaše ambicije za ovu sezonu? Šta biste voljeli da postignete na individualnom i timskom nivou?

Amina: Ove sezone želim nastaviti rasti i ostati dosljedna. Individualno, želim ostati disciplinovana, zdrava i nastaviti unapređivati dijelove svoje igre koje me definišu. Kao ekipa, želim da ostanemo povezani, da se takmičimo svaki dan i da podržavamo jedni druge. Kada to radite, rezultati dođu sami.

13. Kako balansirate profesionalne sportske obaveze sa školovanjem i privatnim životom?

Amina: Ravnoteža dolazi iz discipline. Odrastajući, moji roditelji su uvijek veći naglasak stavljali na obrazovanje, nego na sport. Biti organizovan, znati svoje prioritete i odvojiti vrijeme za odmor, sve je to važno. Nije uvijek lako, ali disciplina, žrtva i dobre navike to čine mogućim.

14. Imate li savjet za mlade sportiste koji pokušavaju da usklade treninge i školu?

Odrasla sam vjerujući da obrazovanje uvijek dolazi prvo. Košarka je moja strast, ali sportska karijera ne traje vječno dok znanje ostaje s tobom cijeli život. Zato je moj savjet mladim sportistima sljedeći: trenirajte naporno, ali ne zanemarujte školu. Obrazovanje otvara vrata i daje stabilnost, a sport vas uči disciplini i izdržljivosti. Kada se posvetite i školi i sportu koji volite , to je ono što vas zaista vodi daleko.

15. Ko su vaši najveći uzori?

Amina: Moji najveći uzori su moj brat i iskreno, cijela moja porodica. Pokazali su mi da je sve moguće kada radiš naporno, ostaneš skroman i vjeran svom putu. Njihova podrška me oblikovala više nego ijedna druga stvar u mojoj karijeri. Ali najveća inspiracija u mom životu su moji roditelji. Došli su u novu zemlju kao imigranti zbog rata u Bosni, počevši od ničega i izgradivši život za našu porodicu kroz naporan rad i izdržljivost. Ta snaga me inspiriše svaki dan na terenu i van njega. Kad god sam umorna, ili sumnjam u sebe, pomislim na njih i na ono kroz šta su prošli.

16. Poruka mladim djevojkama koje žele da se bave košarkom?

Amina: Ne dozvoli nikome da te ograniči. Čula sam ljude kako govore da je košarka ‘muški sport’ ili da bih trebala odustati. Ponosna sam što nikad nisam poslušala. Možeš biti atletična , agresivna, vješta, pametna i dalje potpuno svoja. Ostani samouvjerena, radi naporno i zauzmi svoj prostor bez izvinjavanja.