Zašto neke djevojčice napreduju brže od drugih – i zašto to ne znači da su talentovanije?

Na gotovo svakom košarkaškom treningu možemo vidjeti sličnu situaciju. Dvije djevojčice istog su godišta, treniraju u istom klubu i imaju podjednaku želju za uspjehom. Ipak, jedna je viša, snažnija, brža i već dominira na utakmicama, dok druga tek pokušava pronaći svoje mjesto u ekipi. Znači li to da je prva talentovanija? Nauka pokazuje da odgovor nije tako jednostavan.

Razvoj mladih sportistkinja mnogo je složeniji od broja postignutih poena, visine ili trenutne fizičke snage. Posebno između desete i šesnaeste godine, kada djevojčice prolaze kroz velike tjelesne promjene, razlike u biološkom sazrijevanju mogu značajno uticati na ono što vidimo na košarkaškom terenu.

Upravo zato djevojčica koja danas dominira u U14 kategoriji ne mora nužno biti uspješnija seniorka od svoje saigračice koja trenutno igra manje ili fizički zaostaje.

Isti broj godina ne znači i isti stepen razvoja

Jedna od najvažnijih činjenica koju roditelji i treneri trebaju razumjeti jeste razlika između hronološke i biološke dobi.

Hronološka dob govori koliko dijete ima godina. Biološka zrelost govori koliko je njegovo tijelo napredovalo kroz procese rasta i puberteta.

Dvije trinaestogodišnje košarkašice mogu se nalaziti u potpuno različitim fazama fizičkog razvoja. Jedna je već prošla kroz period ubrzanog rasta, dok druga tek ulazi u njega.

Djevojčica koja ranije sazrijeva može privremeno imati prednosti u visini, tjelesnoj masi, snazi ili drugim fizičkim sposobnostima. U košarci, gdje su skok, duel, prodor i fizički kontakt važni dijelovi igre, te razlike mogu imati veliki uticaj na učinak.

To, međutim, ne znači da je fizički razvijenija igračica automatski tehnički nadarenija ili da će njena prednost trajati.

Rani fizički razvoj može pomoći djevojčici da danas bude uspješnija, ali ne garantuje da će biti uspješnija i za pet godina.

Zašto treneri ponekad pogrešno procijene talenat?

Zamislimo dvije košarkašice koje igraju na istoj poziciji.

Prva je visoka 175 centimetara, snažna je, lako dolazi do skokova i postiže veliki broj poena iz reketa.

Druga je znatno niža, fizički slabija i teško završava prodore protiv snažnijih protivnica. Ipak, ima dobar pregled igre, razumije kretanje saigračica i brzo donosi odluke.

Ako se njihov kvalitet procjenjuje isključivo kroz trenutni učinak na utakmicama, prva djevojčica može djelovati kao očigledno veći talenat.

Ali šta će se dogoditi kada druga djevojčica fizički sazrije, razvije snagu i stekne dodatno samopouzdanje?

Razlika među njima može se smanjiti, nestati ili promijeniti u korist druge igračice.

Naravno, prva košarkašica također može nastaviti napredovati i izrasti u odličnu seniorku.

Poenta nije da su djevojčice koje kasnije sazrijevaju talentovanije, nego da se njihov potencijal ne smije potcijeniti zbog trenutne fizičke neravnopravnosti.

Šta nauka kaže o prepoznavanju sportskog talenta?

Međunarodni olimpijski komitet u svojim stručnim preporukama naglašava da razvoj mladih sportista nije pravolinijski proces.

Fizičke, motoričke, psihološke i socijalne sposobnosti ne razvijaju se uvijek istovremeno niti jednakom brzinom.

Istraživanja sportskog razvoja pokazuju i da rezultati ostvareni u mlađim kategorijama imaju ograničenu sposobnost predviđanja uspjeha u seniorskom sportu.

Posebno je zanimljivo istraživanje o selekciji mladih košarkaša koje je pokazalo da su na regionalnom nivou pri izboru prednost imali igrači rođeni ranije tokom godine i oni koji su biološki ranije sazrijevali.

Iako je to istraživanje provedeno na košarkašima, ono upozorava na problem koji je važan i za žensku košarku: trenutna fizička prednost može uticati na to ko dobija priliku da pokaže svoj talenat.

Istraživanja provedena među mladim sportistkinjama također potvrđuju da biološko sazrijevanje i mjesec rođenja mogu biti povezani s mogućnostima selekcije, iako njihov uticaj nije jednak u svim sportovima i kategorijama.

Mjesec rođenja također može napraviti razliku

Postoji još jedna zanimljiva pojava koju sportska nauka naziva efektom relativne dobi.

Ako u istoj kategoriji igraju djevojčice rođene od januara do decembra određene godine, razlika između najstarije i najmlađe igračice može biti gotovo dvanaest mjeseci.

U odrasloj dobi takva razlika uglavnom nema veliki značaj za fizički razvoj. Međutim, kod djevojčica od 11 ili 12 godina gotovo godina dana može predstavljati važnu razvojnu prednost.

Djevojčica rođena početkom godine može imati više vremena za fizički i motorički razvoj od saigračice rođene krajem godine.

Ta prednost nije pravilo i ne javlja se jednako kod svih djevojčica, ali je dovoljno važna da treneri trebaju obratiti pažnju na nju prilikom procjene potencijala.

Više minuta danas može značiti još veću prednost sutra

Fizički razvijenije djevojčice nerijetko imaju prednost prilikom izbora početne petorke, posebno kada trener nastoji ostvariti što bolji rezultat.

One mogu dobijati više minuta, veću odgovornost i više prilika da igraju protiv kvalitetnih protivnica.

S druge strane, djevojčice koje trenutno nisu fizički dominantne mogu ostajati na klupi, iako posjeduju dobro razumijevanje igre i potencijal za napredak.

Vremenom se tako može stvoriti krug u kojem igračice koje već imaju prednost dobijaju još više prilika za razvoj.

Zbog toga se talent ne može procjenjivati samo kroz ono što djevojčica pokazuje danas. Važno je i kakve prilike dobija da bi pokazala šta može postati.

To ne znači da sve igračice moraju imati identičnu minutažu na svakoj utakmici, nego da razvoj mladih košarkašica treba biti važan dio trenerskih odluka, a ne samo trenutni rezultat.

Razvoj košarkaških vještina nije jednak kod svih

Fizičko sazrijevanje samo je jedan dio priče.

Djevojčice se razlikuju i po vremenu početka treniranja, broju treninga, prethodnom sportskom iskustvu, kvalitetu stručnog rada, samopouzdanju i podršci okruženja.

Neke brže usvajaju tehničke elemente, dok drugima treba više ponavljanja.

Jedna igračica može rano razviti odličan šut, druga se može izdvajati pregledom igre, a treća dobrom odbranom i kretanjem bez lopte.

Sposobnosti koje nisu odmah vidljive kroz statistiku mogu postati izuzetno važne u kasnijim fazama razvoja.

Zato je pri radu s mladim košarkašicama važno pratiti ne samo koliko poena postižu nego i koliko napreduju u donošenju odluka, tehnici, razumijevanju igre i saradnji sa saigračicama.

Šta roditelji mogu učiniti?

Roditelji često nesvjesno upoređuju svoju djecu s drugim djevojčicama iz ekipe.

Zašto njena saigračica igra više? Zašto je viša? Zašto već trenira sa starijim kategorijama? Zašto postiže više poena?

Takva poređenja mogu stvoriti nepotreban pritisak i narušiti samopouzdanje mlade sportistkinje.

Mnogo je korisnije pratiti njen individualni napredak.

Da li danas bolje kontroliše loptu nego prije šest mjeseci? Je li sigurnija u prodoru? Razumije li bolje odbrambene zadatke? Ima li više samopouzdanja?

Roditelji trebaju pomoći djevojčici da razumije kako sporiji trenutni napredak ne znači da nema talenat.

Djevojčica ne treba biti najbolja u ekipi sa 12 godina da bi jednog dana postala odlična košarkašica.

Treneri imaju posebno važnu ulogu

Dobri treneri prepoznaju razliku između trenutne fizičke dominacije i dugoročnog sportskog potencijala.

To znači da ne procjenjuju igračice samo prema visini, snazi i statističkom učinku.

Posebnu pažnju zaslužuju djevojčice koje pokazuju želju za učenjem, razumijevanje igre, upornost i napredak, čak i kada njihov trenutni učinak nije među najboljima u ekipi.

Treneri mogu pomoći tako što prilagođavaju zadatke razvojnom nivou igračica, omogućavaju raznovrsne treninge i stvaraju dovoljno prilika da svaka djevojčica razvija svoje sposobnosti.

Jednako je važno da se talentovane i rano razvijene igračice ne oslanjaju isključivo na fizičku prednost. I njima su potrebni kvalitetan tehnički rad, razvoj košarkaške inteligencije i novi izazovi.

Cilj nije usporiti one koje trenutno prednjače, nego omogućiti da svaka košarkašica ostvari svoj potencijal.

Košarkaški razvoj nije utrka na sto metara

Možda je najveća greška u radu s mladim sportistkinjama uvjerenje da se već sa 12, 13 ili 14 godina može pouzdano znati ko će napraviti veliku karijeru.

U tim godinama mnogo toga tek počinje.

Neke djevojčice rano dobiju fizičku prednost, druge kasnije razviju svoje sposobnosti. Neke se brzo istaknu na utakmicama, dok drugima treba više vremena da steknu sigurnost i pronađu svoju ulogu.

Uspjeh u seniorskoj košarci zavisi od mnogo više faktora nego što ih možemo prepoznati na jednoj utakmici mlađih kategorija.

Zato trenutna najbolja igračica nije nužno najveći budući talenat, baš kao što djevojčica koja danas sjedi na klupi nije zbog toga bez perspektive.

Za roditelje, trenere i klubove najvažniji zadatak trebao bi biti stvaranje okruženja u kojem djevojčice imaju priliku učiti, napredovati i zadržati ljubav prema košarci.

Jer ne razvijaju se sve košarkašice istom brzinom – i upravo zato svakoj treba dati dovoljno vremena da pokaže koliko može.

---

Izvori i stručna literatura

• Međunarodni olimpijski komitet (2024): IOC consensus statement on elite youth athletes competing at the Olympic Games – British Journal of Sports Medicine.
• Međunarodni olimpijski komitet (2015): IOC consensus statement on youth athletic development – British Journal of Sports Medicine.
• Selection-Dependent Differences in Youth Elite Basketball Players’ Relative Age, Maturation-Related Characteristics, and Motor Performance (2024).
• Relative age effect across the talent identification process of youth female soccer players in the United States (2024).
• Quantifying the Extent to Which Junior Performance Predicts Senior Performance in Olympic Sports: A Systematic Review and Meta-analysis (2023).
• Američka akademija za pedijatriju: Effects of Puberty on Sports Performance: What Parents Need to Know.