Zašto košarkašice toliko često povređuju ACL?
Prednji ukršteni ligament, poznatiji kao ACL, jedna je od najtežih povreda u sportu. Posebno često o njemu slušamo kada su u pitanju košarkašice – ali zašto je baš ženski basket toliko pogođen ovim problemom?
ACL se nalazi unutar koljena i ima važnu ulogu u njegovoj stabilizaciji. Njegova ruptura često znači višemjesečnu pauzu, operaciju i dugotrajan proces rehabilitacije, a povratak na teren ne garantuje da je rizik od nove povrede nestao.
Podaci pokazuju koliko je problem ozbiljan. Sistematski pregled i meta-analiza 30 studija o košarkašima pokazali su da je stopa ACL povreda kod košarkašica bila 0,20 na 1.000 izlaganja sportu, u odnosu na 0,07 kod košarkaša – odnosno oko 3,3 puta veća. Povrede su pritom bile mnogo češće na utakmicama nego na treninzima.
Problem počinje kod doskoka
Košarka je sport sa ogromnim brojem skokova, naglih zaustavljanja, promjena pravca i ubrzanja.
Jedan od problema nastaje kada igračica nakon skoka doskoči tako da koljeno „bježi“ prema unutra, dok stopalo ostaje čvrsto na podlozi. U kombinaciji sa silama koje nastaju prilikom doskoka, takav pokret može značajno opteretiti ACL.
Tu važnu ulogu ima neuromuskularna kontrola – sposobnost mišića i nervnog sistema da pravilno kontrolišu pokrete tijela.
Istraživanja pokazuju da neuromuskularni trening može poboljšati kontrolu pokreta, ravnotežu, tehniku doskoka i smanjiti opterećenje na koljeno.
Zašto su košarkašice posebno ugrožene?
Ne postoji samo jedan razlog.
Istraživanja ukazuju na kombinaciju anatomskih, biomehaničkih i neuromuskularnih faktora. Ženski sportisti u prosjeku imaju neke anatomske karakteristike koje mogu uticati na opterećenje koljena, dok razlike u načinu aktiviranja mišića i kontroli pokreta mogu dodatno povećati rizik.
Tu su i zahtjevi samog sporta. Što je nivo takmičenja viši, broj i intenzitet eksplozivnih pokreta raste. Meta-analiza košarkaških povreda pokazala je veću stopu ACL povreda kod igračica višeg takmičarskog nivoa, kao i mnogo veću učestalost tokom utakmica nego treninga.
Zbog toga ACL povreda nije jednostavno posljedica „jednog lošeg koraka“. Najčešće je riječ o kombinaciji pokreta, sile, položaja tijela i sposobnosti sportistice da kontroliše taj pokret u djeliću sekunde.
Može li se ACL povreda spriječiti?
Ne postoji program koji može garantovati da se povreda neće dogoditi, ali prevencija može značajno smanjiti rizik.
Programi prevencije najčešće uključuju vježbe snage, ravnoteže, pliometrije, agilnosti, kontrole doskoka i pravilne tehnike kretanja. Meta-analiza iz 2026. godine pokazala je da je neuromuskularni trening povezan sa smanjenjem učestalosti ACL povreda kod sportistkinja.
Posebno je važno da prevencija ne bude nešto što se radi samo povremeno. Novija istraživanja naglašavaju da je redovno provođenje programa i pridržavanje treninga jedan od ključnih faktora njegovog stvarnog efekta.
Zato bi prevencija ACL povreda trebala biti dio treninga košarkašica od najmlađih kategorija – a ne nešto čega se klub sjeti tek kada se povreda već dogodi.
ACL nije samo medicinski problem. To je i pitanje treninga, fizičke pripreme i edukacije mladih košarkašica.
Latest
